Nesto kao zivot!
Cesto nas u zivotu prevare sopstveni osecaji,mozda previse verujemo drugima,i smatramo da smo doneli ispravnu odluku,i ta osecanja nas drze dugo,dok ne dodje onaj moment razocarenja i pada nase licnosti,zatvaramo se u sebe,tugujemo,i trazimo izlaz,trazimo krivca u celoj situacijia svo vreme smo to bili mi...prodju dani,ponekada meseci i godina,a mi jos uvek razmisljamo o svemu,i jos uvek se stegne nesto u srcu do te mere da mozda i zaplacemo,prisecamo se svega,i ne bude nam jasnozasto su se stvari bas tako zavrsile? Zbog cega nam je zivot dao nadu i sansu,ako nam je ponovo tu istu oduzeo? Zbog cega je dozvolio da toliko patimo i tonemo,ako stvari nisu bile sudjene? Zivot je misterija,koju svakog dana resavamo,tako lako nam daje stvari,ali ih tako lako i oduzima,zivot je prostranstvo i izobilje,gde mi biramo i donosimo odluke,koje ce mozda biti dobre za nas,a mozda i nece...izbor je na nama...!
1 Komentari |
0 Trekbekovi
Pusti šta je bilo. Prošlost ne možeš da mijenjaš, ali možeš budućnost. Radi sad što misliš da treba. Za prosutim mlijekom ne vrijedi plakati. Uvijek postoje nove šanse. Nekad malo treba i sjesti i mućnuti glavom, ne samo pri donošenju velikih odluka, već i u nekim random momentima. Zapitati se da li smo na dobrom putu. Da li smo sa OK ljudima. Da li valja ono što radimo. Da li u nečemu griješimo itd. Ne valja se previše uljuljkati, jer nas onda neke stvari mogu naglo iznenaditi i razočarati. A to nije dobro za naš dugoročni osjećaj sigurnosti. Zato po meni, dok nekoga stvarno dobro ne upoznaš, ne treba prema istome imati bezrezervno povjerenje.
I najvažnije u svakoj vezi (a i u drugim vrstama odnosa) bitna je iskrenost i komunikacija, i ne treba izbjegavati osjetljive teme.
Autor johnson — 06 Okt 2014, 17:09